Okrugli stol organizirala je građanska inicijativa Akcija za slobodno društvo povodom skorašnjeg suđenja srpskim političkim zatvorenicima. Uvodnu riječ održali su Predrag Matvejević, Žarko Puhovski, Zoran Pusić, Ankica Čakardić, Darij Zadnikar i Boris Gunjević koji su svoju potporu iskazali i poslavši otvoreno pismo hrvatsko- slovenskih intelektualaca predsjedniku Borisu Tadiću, Vladi Srbije, delegaciji Europske komisije i uredu Vijeća Europe u Beogradu.

Na samom početku Matvejević je ukazao na paradoks kojim se grupa mladih ljudi tereti optužbom za međunarodni terorizam zbog bacanje molotovljeva koktela na grčku ambasadu na kojoj je nastala šteta od tek osamnaest eura dok se Srbijom za to vrijeme slobodno šeću pripadnici raznih fašističkih grupacija. Prisutne je podsjetio na dugotrajnu povijest zatvaranja anarhista diljem svijeta od kojih su mnogi, kao što je Petar Kropotkin, ušli u legendu.

Puhovski je upozorio na činjenicu kako je intervencija represivnih aparata jedna od karata pomoću koji se Srbija i Hrvatska prikazuju spremnima za ulazak u Europsku uniju. ”Kada je prošlog tjedna interventna policija sklonila prosvjednike iz Varšavske ulice svi su se zaklinjali u to kako se takvo nešto ne događa u Europskoj uniji, a zapravo je stvar suprotna jer su naši policajci male mace u odnosu na europske. Europska unija ima mnogo lica jer upravo su u Europskom parlamentu sjedili i ljudi koji pripadaju krajnjoj desnici, što je u koliziji s idejom na kojoj je ona utemeljena”. Puhovski je rekao kako smatra da se okupljanjima kao što je ovaj okrugli stol zatvorenicima zapravo samo odmaže, jer im se daje međunarodna podrška, a ono za što se njih tereti je upravo međunarodni terorizam. Prisjetio se i svog prvog susreta s Borisom Tadićem kojeg je prije točno trideset godina upoznao u Beogradu u vrijeme kada se skrivao od policije. ”Paradoksalno je da je Tadić u to vrijeme bio na meti policije jer je iskazao solidarnost sa svojim prijateljima koji su tada bili u zatvoru, a jedina razlika sa današnjim slučajem je ta što je njegov čin prosvjeda bio pacifistički. Mi danas tom istom čovjeku šaljemo pismo i peticiju ne bi li oslobodio ove mlade ljude,pa se nadam da Sanji Dojkić, Tadeju Kurepi, Nikoli Mitroviću, Ivanu Saviću, Ratiboru Trivuncu i Ivanu Vuloviću nikada neće pasti na pamet da postanu predsjednici”.

Slovenski profesor i aktivist Darij Zadnikar prisutne je podsjetio na sličan slučaj koji se 2001. godine dogodio u Sloveniji. Tada su aktivisti Ureda za intervencije ispred talijanske ambasade zapalili svijeće u znak prosvjeda zbog ubojstva Carla Giulianija kojeg su talijanski karabinjeri usmrtili tijekom anti-G8 samita u Genovi. Slovenski aktivisti su sljedećeg dana završili na policiji pod optužbom da su na ambasadu bacili molotovljev koktel, no uz pomoć novinara im je dokazano kako u cijeloj priči nije postojalo oružje. ”Slovenija je u to vrijeme ulazila u Europsku uniju, pa im je baš kao i Srbima trebala neka afera na kojoj bi dokazali policijsku uvježbanost. Imali smo sreća utoliko što se teroristički napad na Ameriku dogodio samo mjesec dana nakon ovog događaja pa se naš čin nije karakterizirao kao teroristički napad što od rujna 2001. postaje učestala praksa”, zaključio je Zadnikar.

Zoran Pusić je rekao kako se u beogradskom slučaju očito namjerno radi o krivoj primjeni teške kvalifikacije. ”Iako osuđujem metodu uhićenih anarhosindikalista jer smatram da nasilje na kraju uvijek rađa još više nasilja, moram naglasiti kako je opasno što se konstantno događa različito tretiranje sličnih akcija – desničari su ti koje se opisuje kao ekstremiste dok su ljevičari uvijek teroristi”.

Ankica Čakardić upozorila je na tešku povredu ljudskih prava jer osim toga što se svo šestero pripadnika Anarhosindikalističke inicijative već tri i pol mjeseca drži u zatvoru bez da im je krivnja dokazana, Tadej Kurepa pretrpio je teške fizičke ozljede od strane zatvorenika s kojima se nalazi u istoj ćeliji. Beogradski temperament je usporedila s grčkim koji je uvijek bio izraženiji od hrvatskog, a kako je rekla, kod političke ljevice uvijek postoji romantičarska žudnja da dođe u kontakt s represivnim državnim aparatom što su dokazali i ostali sugovornici prepričavajući svoje susrete s policijom iz mladosti.

Hrvatski i slovenski anarhisti i anarhistkinje koji su prisustvovali okruglom stolu izrazili su žaljenje što su intelektualci s prostora bivše Jugoslavije svoje apele Vladi Srbije nisu uputili odmah po uhićenju, već su to učinili tek nakon nekog vremena. Od tada su i mainstream mediji počeli više izvještavati u korist šestorke, dok su akcije solidarnosti koje su odmah po uhićenju organizirali politički istomišljenici diljem svijeta praktički ostale nezabilježene. Upozorili su na činjenicu kako je ovim uhićenjem anarhistički pokret u regiji bitno oslabljen i prestrašen.

Na upit da li smatra da će šestorka biti oslobođenja, Pusić je optimistično odgovorio kako misli da će ih se osloboditi, prema Zakonu o međunarodnom terorizmu nema osnove za kažnjavanje. Hoće li se takvo optimističko predviđanje ostvariti, vidjet će se već u srijedu 17. veljače kada počinje suđenje beogradskoj šestorki.

Izvor: H-Alter

Skupina hrvatskih intelektualaca u subotu je u Zagrebu u organizaciji građanske inicijative “Akcija za slobodno društvo-Hrvatska” održala javnu tribinu pod nazivom “Sloboda za šestero političkih zatvorenika” u svrhu pružanja potpore mladim građanskim aktivistima u Beogradu optuženima za međunarodni terorizam.

Uvodni izlagači na tribini, Predrag Matvejević, Žarko Puhovski, Zoran Pusić, Ankica Čakardić, Boris Gunjević i Slovenac Darij Zadnikar istaknuli su da je slučaj šestero mladih ljudi, koji se nalaze u pritvoru od rujna 2009. pod optužbom za “djelo međunarodnog terorizma”, sporan u više aspekata.

Matvejević je rekao da se radi se o aktivistima i sindikalcima Sanji Dojkić (19), Tadeju Kurepi (24), Nikoli Mitroviću (29), Ivanu Saviću (25), Ratiboru Trivuncu (28) i Ivanu Vuloviću (24). Uhićeni su pod sumnjom da su 25. kolovoza 2009. bacili dva “molotovljeva koktela” na zgradu grčkog veleposlanstva. Počinjena materijalnu šteta na zgradi veleposlanstva je neznatna i iznosi 18 eura. To su učinili kako bi skrenuli pozornost na slučaj grčkoga aktivista Teodorisa IIiopulosa, koji je u to vrijeme štrajkao glađu u zatvoru.

Njihova krivnja nije dokazana, neopravdano im je višekratno produžen pritvor, a kvalifikacija počinjenog dijela kao “djela međunarodnog terorizma” je neopravdana i pretjerana, smatraju hrvatski i slovenski intelektualci. Također ističu da se radi o politički motiviranom procesu.

Prema srbijanskom zakonu, za takvo je djelo predviđena kazna od tri do petnaest godina zatvora. Suđenje počinje 17. veljače.

Matvejević je izrazio zabrinutost zbog toga što se definicija terorizma proširuje na razne oblike prosvjeda.

Šestero mladih ljudi je u pritvoru “pod krivom optužbom iz očito političkih razloga”, rekao je Puhovski koji smatra da je “država jednu bezopasnu, neodgovornu, glupu igru proglasila terorizmom” te da je to učinila jer su njezine vlasti pod dva sukladna pritiska, unutarnjim i vanjskim.

S druge strane, rečeno je na tribini, tijekom nemira koji su izbili u Beogradu povodom proglašenja neovisnosti Kosova ne samo da su bila napadnuta veleposlanstva Hrvatske, Njemačke i Kanade nego je također provaljeno u zgradu veleposlanstva SAD-a, koje je potom zapaljeno, a jedan od napadača je tom prilikom izgubio život. Optužnica je podignuta samo protiv jedne osobe, djelo je kvalificirano kao “opće opasna radnja”, a optuženik se brani sa slobode.

Zoran Pusić je rekao da je problem različitog tretiranja nasilnih akcija zapravo konstanta. Što se tiče šestorke, on smatra da je kvalifikacija djela koje su počinili pretjerana, ali osuđuje njihovu metodu jer “nasilje rađa nasilje”.

Akcija za slobodno društvo također je pokrenula potpisivanje otvorenog pisma hrvatsko-slovenskih intelektualaca i peticije kojima se javnosti skreće pozornost da se radi o politički motiviranom procesu.

Otvoreno pismo, u kojem se traži odbacivanje optužnice protiv šestero mladih građanskih aktivista i sindikalaca iz Beograda i njihovo oslobađanje, bit će uručeno srbijanskom predsjedniku Borisu Tadiću i drugim najvišim dužnosnicima.

Izvor: Nacional

dr.sc. Dražen Šimleša
prof. Rastko Močnik

dr.sc. Dražen Šimleša

Ovim pismom izražavam javnu potporu za petero anarhista i jednu anarhistkinju iz Beograda kojima započinje suđenje 17. veljače u montiranom procesu. Radi se o Tadeju Kurepi (24), Nikoli Mitroviću (29), Ivanu Saviću (25), Ratiboru Trivuncu (28), Ivanu Vuloviću (24) i Sanji Dojkić (19).

Kazna koja im se stavlja na teret, nedopustivo zadržavanje u pritvoru, neprimjereno odugovlačenje početka suđenja, kao i zastrašivanje te ozbiljno ugrožavanje ljudskih prava Tadeja Kurepe za vrijeme boravka u pritvoru, pretvara ove mlade ljude u političke zatvorenike, što predstavlja sramotu za bilo koje društvo, pa čak i ono koje samo glumata demokraciju.

S obzirom da se cijeli svoj život borim i zalažem za pravo na slobodno mišljenje i uvjerenje, te da je odnosom prema navedenim ljudima narušeno njihovo pravo na slobodu mišljenja i uvjerenja, izražavam punu potporu u borbi za oslobođenje njima osobno, kao i neformalnim inicijativama i organizacijama koje im pomažu u tome.

dr.sc. Dražen Šimleša
Zagreb, 11. veljače 2010.

prof. Rastko Močnik

Drage kolegice, dragi kolegi,

Oglejmo si dejstva. Poznamo posledice dejanja in vemo, kako obtožnica kvalificira to dejanje. Med dejanjem in obtožnico so obtoženci. Naloga sodišča je, da te tri bloke dejstev med seboj poveže. Sodišče mora ugotoviti zvezo med dejanjem in obtoženci: ali so res storili dejanje ali ga niso storili. Ugotoviti pa mora tudi, ali je to dejanje zares tisto, za kar ga razglaša obtožnica: »mednarodni terorizem«. Sodišče bo moralo ugotoviti, ali je mogoče povezati dejanje z definicijo, ki jo predlaga obtožnica.

Obtožnica je to povezavo že vzpostavila. Zdi pa se, da je nujna vez, ki povezuje trivialnost dejanja s spektakularnostjo obtožbe – prav skupina obtoženih. Če je tožba razglasila trivialno dejanje za spektakularno hudodelstvo le zato, ker to dejanje pripisuje določenim osebam, aktivistom določene politike, potem zakona ne uporablja univerzalno, temveč konkretno politično. Obtožnica je povezala dejanje, obtožence in kvalifikacijo dejanja na način, ki ne pripada pravnemu postopku, temveč ideološkemu ravnanju.

Spektakularni presežek obtožnice nad trivialnostjo inkriminiranega dejanja kaže, da tožba ne preganja dejanja, temveč politiko šesterice. Ne katerihkoli oseb – temveč ljudi, ki s svojo politiko od nas zahtevajo, da začnemo misliti.

Solidaren sem z obtoženko in obtoženci v beograjskem procesu, saj tudi jaz mislim, da svet ponižanja in izkoriščanja ni edini možni svet.

Rastko Močnik

(Photo: Dragan Kujundžić; izvor: E-novine)

Nema tog Mesića, Türka ili Sejdiua, kao što nema tog Obame, Medvedeva ili Barrosa kojega će uznemiriti vijest da je u beogradskom Centralnom zatvoru brutalno pretučen Tadej Kurepa, jedan od šestero anarhista optuženih za međunarodni terorizam. U regionalnim, kontinentalnim i planetarnim centrima moći i propovijedane pravednosti, ni imena ni sudbine Tadeja Kurepe i njegovih supatnika ne znače ništa, jer njihov slučaj nije klasificiran u rubrici merkantilnih ljudskih prava čijom bi obranom političari mogli štogod uprihoditi.

Protječe već peti mjesec kako beogradski anarhisti tamnuju pod optužbom da su bacanjem dvaju molotovljevih koktela na zgradu grčke ambasade počinili neznatnu materijalnu štetu i jedan od najtežih zločina istodobno, zločin što ga srpski Krivični zakonik smješta na istu ravan s genocidom, ratnim zlodjelima i krimenima protiv čovječnosti. Da su zločin razbijanja prozora i izazivanja požara koji je ugašen bocom vode počinili vođeni patriotskim pobudama, urlajući kako je Kosovo srce Srbije, Kurepa i drugovi bi bili čašćeni kao nacionalni junaci i eventualno bi tek netko od njih, pod žestokim inozemnim pritiskom, bio gonjen zbog “oštećenja tuđe stvari”. Prošli bi, dakle, poput onih slavljenih rodoljuba koji su spalili ili demolirali američku, njemačku, tursku, bosansku i hrvatsku ambasadu. No budući da su zgradu bratske ambasade lakše povrijedili u znak solidarnosti s grčkim anarhistom Todorisom Iliopulosom koji je u zatvoru štrajkao glađu, protiv šestero Beograđana je podignuta sumanuta optužnica, a početak suđenja čekaju u društvu kriminalaca koji ih, uz prešutni blagoslov vlasti, reketare i premlaćuju po ćelijama.

Nema tog Borisa Tadića koji će reagirati na bestijalnosti u Centralnom zatvoru. Baš njega za to boli Stjepan Mesić, baš ga boli Kosovo i Metohija. 

(Novi list, 18. 1. 2010.)